vžiganie

vžiganie, -iê n.
etiam:
Br
HR

užganje

EN

burning, conflagration

GR
LA

incendium

ĵêoni plameni og’na vžiganiê vz’možemь ugasiti MLab 224a Roč 213a incendia ⟧ v’žьganie Vat₄ 264a gorênie Nov 167b;

fig.: uspaljenost, razbuktalost (požude); excitement, towering passion; — desiderium, libido: têlesnaê bo pitêniê egda ne imut’ se velie v’ sebê teško vžiganie i želênie imut’ BrVO 329d Pm 154b Bar 259a grave in se desiderium accendunt; t(a)ko vžigan’e t(ê)lesne pohoti s’ množas’tvomь bolêz’ni otigna BrN₂ 361b libidinis sensum succedens.

- Exh.

Cf.

vžizanie, vwž’ženie, gorxnie, og’nw, vьžganie

M A(užiganje)