blagot’čьnь

blagot'čьnь, -i adj.
etiam:
Ps Fr(Comm)
HR

brz, koji dobro trči

EN

fast, which runs fast

GR

εὔδρομος

LA

bl(a)gotač’no bo život’no na pisano e(stь) ni hoteĉumu ni tekuĉumu PsFr 121d εὔδρομον γὰρ τὸ ζῷον CommPs 146,10.

- Exh.

Cf.